Proglašava se Zakon o sprečavanju diskriminacije osoba sa invaliditetom, koji je donela Narodna skupština Republike Srbije, na Drugoj sednici Prvog redovnog zasedanja Narodne skupštine Republike Srbije u 2006. godini, 17. aprila 2006. godine.
PR broj 1
U Beogradu,17. aprila 2006. godine
Predsednik Republike,
Boris Tadić, s. r.
(Sl. glasnik RS br. 33/06)
Osnovni tekst na snazi od 25/04/2006., u primeni od 25/04/2006.
Prvi deo
Predmet Zakona
Član 1.
Ovim zakonom uređuje se opšti režim zabrane diskriminacije po osnovu invalidnosti, posebni slučajevi diskriminacije osoba sa invaliditetom, postupak zaštite osoba izloženih diskriminaciji i mere koje se preduzimaju radi podsticanja ravnopravnosti i socijalne uključenosti osoba sa invaliditetom.
Načela Zakona
Član 2.
Ovaj zakon zasniva se na načelima:
Definicije pojmova
Član 3.
U ovom zakonu:
Obaveze organa javne vlasti
Član 4.
Organi javne vlasti dužni su da osobama sa invaliditetom obezbede uživanje prava i sloboda bez diskriminacije.
Opšta zabrana zloupotrebe prava
Član 5.
Zabranjeno je vršenje prava utvrđenih ovim zakonom protivno cilju u kome su priznata ili sa namerom da se povrede ili ograniče prava drugih ili da se izazovu ozbiljne posledice po bezbednost zemlje, javni poredak i moral.
Drugi deo
Oblici diskriminacije
Član 6.
(1) Oblici diskriminacije su neposredna i posredna diskriminacija, kao i povreda načela jednakih prava i obaveza.
(2) Neposredna diskriminacija postoji ako se lica ili grupa (u daljem tekstu: diskriminisani), u istoj ili sličnoj situaciji, bilo kojim aktom ili radnjom, stavljaju ili su stavljeni u nepovoljniji položaj ili bi mogli biti stavljeni u nepovoljniji položaj zbog njegove, odnosno njihove invalidnosti.
(3) Posredna diskriminacija postoji ako se diskriminisani, zbog njegove invalidnosti, stavlja u nepovoljniji položaj donošenjem akta ili preduzimanjem radnje koja je prividno zasnovana na načelu jednakosti i nediskriminacije, osim ako je taj akt ili radnja opravdana zakonitim ciljem, a sredstva za postizanje tog cilja su primerena i nužna.
(4) Diskriminacija postoji i u slučaju:
(5) Diskriminacijom se smatra i pozivanje i navođenje na diskriminaciju i pomaganje u diskriminatorskom postupanju.
Povreda načela jednakih prava i obaveza
Član 7.
Povreda načela jednakih prava i obaveza postoji:
Član 8.
Ne smatraju se povredom načela jednakih prava i obaveza niti diskriminacijom:
Teški oblici diskriminacije
Član 9.
Posebno je zabranjeno i kažnjivo:
Zabrana ispisivanja i isticanja diskriminatorskih poruka i simbola
Član 10.
Zabranjeno je ispisivanje i isticanje na javnim mestima i širenje na drugi način poruka i simbola kojima se poziva na diskriminatorsko postupanje prema osobama sa invaliditetom.
Treći deo
Diskriminacija u postupcima pred organom javne vlasti
Član 11.
(1) Organ javne vlasti ne sme svojom radnjom ili propuštanjem vršiti diskriminaciju osoba sa invaliditetom.
(2) Diskriminacija osoba sa invaliditetom od strane organa javne vlasti obuhvata:
(3) Posebno težak oblik diskriminacije zbog invalidnosti jeste uznemiravanje, vređanje i omalovažavanje osoba sa invaliditetom od strane nosilaca javnih funkcija i lica zaposlenih u organima javne vlasti u toku postupka ostvarivanja prava osoba sa invaliditetom, zbog njene invalidnosti.
Diskriminacija u vezi sa udruženjima
Član 12.
(1) Zabranjena je diskriminacija zbog invalidnosti u udruženjima.
(2) Diskriminacija zbog invalidnosti u udruženjima obuhvata:
(3) Diskriminacijom zbog invalidnosti ne smatra se osnivanje ili delovanje udruženja osoba sa invaliditetom i drugih oblika njihovog samoorganizovanja.
Diskriminacija u vezi sa pružanjem usluga i korišćenjem objekata i površina
Član 13.
(1) Zabranjena je diskriminacija na osnovu invalidnosti u pogledu dostupnosti usluga i pristupa objektima u javnoj upotrebi i javnim površinama.
(2) Pod uslugom, u smislu ovog zakona, smatra se svaka usluga koju, uz naknadu ili bez nje, pravno ili fizičko lice pruža u okviru svoje delatnosti, odnosno trajnog zanimanja.
(3) Pod objektima u javnoj upotrebi, u smislu ovog zakona, smatraju se: objekti u oblasti obrazovanja, zdravstva, socijalne zaštite, kulture, sporta, turizma ili objekti koji se koriste za zaštitu životne sredine, zaštitu od elementarnih nepogoda i slično.
(4) Pod javinim površinama, u smislu ovog zakona, smatraju se: parkovi, zelene površine, trgovi, ulice, pešački prelazi i druge javne saobraćajnice i slično.
(5) Diskriminacija na osnovu invalidnosti u pogledu dostupnosti usluga naročito obuhvata:
Član 14.
Diskriminacijom u smislu člana 13. ovog zakona ne smatra se:
Član 15.
Posebno težak oblik diskriminacije zbog invalidnosti jeste uznemiravanje, vređanje i omalovažavanje osoba sa invaliditetom korisnika usluge zbog njene invalidnosti, kada te radnje vrši lice koje neposredno pruža uslugu ili njemu nadređeno lice.
Član 16.
(1) Vlasnik objekta u javnoj upotrebi, kao i javno preduzeće nadležno za održavanje javnih površina, dužni su da obezbede pristup objektu u javnoj upotrebi, odnosno javnoj površini svim osobama sa invaliditetom, bez obzira na vrstu i stepen njihove invalidnosti.
(2) Obavezu iz stava 1. ovog člana ima i drugo lice na koje je preneto pravo korišćenja, osim ako je sa vlasnikom, odnosno nadležnim organom ugovorilo drugačije.
(3) Vlasnik objekta u javnoj upotrebi dužan je da izvrši adaptaciju objekta u cilju zadovoljavanja uslova za ispunjavanje obaveze iz stava 1. ovog člana.
(4) Organ nadležan za izdavanje upotrebne dozvole za objekte u javnoj upotrebi izdaće ovu dozvolu ako je ispunjen uslov iz stava 1. ovog člana.
Diskriminacija u vezi sa zdravstvenim uslugama
Član 17.
(1) Posebno težak slučaj diskriminacije zbog invalidnosti jeste svaka diskriminacija osoba sa invaliditetom prilikom pružanja zdravstvenih usluga.
(2) Diskriminacijom osoba sa invaliditetom prilikom pružanja zdravstvenih usluga smatra se:
Diskriminacija u vezi sa vaspitanjem i obrazovanjem
Član 18.
(1) Zabranjena je diskriminacija zbog invalidnosti na svim nivoima vaspitanja i obrazovanja.
(2) Diskriminacija iz stava 1. ovog člana obuhvata:
Član 19.
Diskriminacijom u obrazovanju zbog invalidnosti ne smatra se:
Član 20.
Posebno težak oblik diskriminacije zbog invalidnosti jeste uznemiravanje, vređanje i omalovažavanje invalidnog deteta predškolskog uzrasta, učenika, odnosno studenta zbog njegove invalidnosti, kada te radnje vrši vaspitač, nastavnik ili drugo lice zaposleno u vaspitnoj, odnosno obrazovnoj ustanovi.
Diskriminacija u vezi sa zapošljavanjem i radnim odnosom
Član 21.
(1) Zabranjeno je vršiti diskriminaciju zbog invalidnosti u zapošljavanju i ostvarivanju prava iz radnog odnosa prema:
(2) Pod osobom koja traži zaposlenje, u smislu ovog zakona, smatra se osoba uredno prijavljena službi nadležnoj za zapošljavanje u skladu sa zakonom kojim se uređuje zapošljavanje.
(3) Pod pratiocem osobe sa invaliditetom, u smislu ovog zakona, smatra se svako lice, bez obzira na srodstvo, koje živi u zajedničkom domaćinstvu sa osobom sa invaliditetom i trajno joj pomaže u zadovoljavanju svakodnevnih životnih potreba bez novčane ili druge materijalne naknade.
Član 22.
Diskriminacijom zbog invalidnosti u zapošljavanju smatra se:
Član 23.
Diskriminacijom zbog invalidnosti u zapošljavanju ne smatra se:
Član 24.
Diskriminacijom zbog invalidnosti u ostvarivanju prava iz radnog odnosa smatra se:
Član 25.
Diskriminacijom zbog invalidnosti u ostvarivanju prava iz radnog odnosa ne smatra se nagrađivanje zaposlenog prema radnom učinku.
Član 26.
Posebno težak oblik diskriminacije zbog invalidnosti jeste uznemiravanje, vređanje i omalovažavanje zaposlenog sa invaliditetom od strane poslodavca, odnosno neposredno nadređenog lica u radnom procesu, zbog njegove invalidnosti.
Diskriminacija u vezi sa prevozom
Član 27.
(1) Zabranjeno je vršiti diskriminaciju zbog invalidnosti u prevozu u svim granama saobraćaja.
(2) Diskriminacijom iz stava 1. ovog člana smatra se:
Član 28.
Diskriminacijom zbog invalidnosti u prevozu ne smatra se:
Član 29.
Posebno težak oblik diskriminacije zbog invalidnosti predstavlja uznemiravanje, vređanje i omalovažavanje putnika sa invaliditetom u toku putovanja od strane posade prevoznog sredstva, zbog njegove invalidnosti.
Diskriminacija u vezi sa bračnim i porodičnim odnosima
Član 30.
(1) Zabranjena je svaka diskriminacija u ostvarivanju prava iz bračnih i porodičnih odnosa zbog invalidnosti.
(2) DiskrIminacijom iz stava 1. ovog člana smatra se:
(3) Diskriminacijom u vezi sa bračnim i porodičnim odnosima zbog invalidnosti ne smatra se uskraćivanje ili ograničavanje prava koje je u skladu sa zakonom kojim se uređuju bračni i porodični odnosi.
Diskriminacija udruženja osoba sa invaliditetom
Član 31.
Zabranjen je svaki oblik diskriminacije udruženja osoba sa invaliditetom.
Četvrti deo
Mere za podsticanje osnivanja službi podrške za osobe sa invaliditetom
Član 32.
Jedinice lokalne samouprave dužne su da podstiču osnivanje službi podrške za osobe sa invaliditetom, radi povećavanja nivoa samostalnosti osoba sa invaliditetom u svakodnevnom životu i radi ostvarivanja njihovih prava.
Mere za stvaranje pristupačnog okruženja
Član 33.
Jedinice lokalne samouprave dužne su da preduzmu mere s ciljem da se fizička sredina, zgrade, javne površine i prevoz učine pristupačnim osobama sa invaliditetom.
Mere za obezbeđivanje ravnopravnosti pred organima javne vlasti
Član 34.
Organi javne vlasti dužni su da preduzmu mere za obezbeđenje ravnopravnosti osoba sa invaliditetom u postupcima pred tim organima.
Mere za obezbeđivanje pristupa informacijama
Član 35.
(1) Organi državne uprave, teritorijalne autonomije i lokalne samouprave nadležni za poslove kulture i medija dužni su da preduzmu mere, s ciljem da se osobama sa invaliditetom učine pristupačnim informacije i komunikacije putem upotrebe odgovarajućih tehnologija.
(2) Merom iz stava 1. ovog člana smatra se naročito dnevno saopštavanje informacija namenjenih i osobama sa invaliditetom odgovarajućom tehnologijom simultanog pisanog teksta.
Mere za obezbeđivanje ravnopravnosti u oblasti vaspitanja i obrazovanja
Član 36.
Organi državne uprave, teritorijalne autonomije i lokalne samouprave nadležni za poslove vaspitanja i obrazovanja dužni su da preduzmu mere, s ciljem da vaspitanje i obrazovanje osoba sa invaliditetom postane integralni deo opšteg sistema vaspitanja i obrazovanja.
Mere za obezbeđivanje učešća u kulturnom, sportskom i verskom životu zajednice
Član 37.
Jedinice lokalne samouprave dužne su da preduzmu mere radi obezbeđivanja ravnopravnog učešća osoba sa invaliditetom u kulturnom, sportskom i verskom životu zajednice.
Aktivnosti usmerene ka stvaranju jednakih mogućnosti
Član 38.
Svi organi državne uprave, teritorijalne autonomije i lokalne samouprave dužni su da preduzimaju aktivnosti s ciljem stvaranja jednakih mogućnosti za osobe sa invaliditetom i da u tim aktivnostima obezbede učešće osoba sa invaliditetom i njihovih udruženja.
Peti deo
Sadržina ovog dela zakona
Član 39.
Odredbama ovog dela zakona uređuje se posebni parnični postupak za zaštitu od diskriminacije zbog invalidnosti.
Primena zakona kojim se uređuje parnični postupak
Član 40.
Na postupak suda koji je u vezi sa zaštitom od diskriminacije zbog invalidnosti primenjuju se odredbe zakona kojim se uređuje parnični postupak, ako ovim zakonom nije drugačije određeno.
Mesna nadležnost
Član 41.
U sporu za zaštitu od diskriminacije zbog invalidnosti mesno je nadležan, pored suda opšte mesne nadležnosti, i sud na čijem području ima prebivalište, odnosno boravište osoba sa invaliditetom prema kojoj je diskriminacija izvršena.
Pokretanje postupka
Član 42.
(1) Postupak u sporu za zaštitu od diskriminacije zbog invalidnosti pokreće se tužbom.
(2) Tužbu za zaštitu od diskriminacije zbog invalidnosti mogu podneti osoba sa invaliditetom prema kojoj je diskriminacija izvršena i njen zakonski zastupnik.
(3) Tužbu za zaštitu od diskriminacije može podneti i pratilac osobe sa invaliditetom u slučaju da je prema njemu izvršena diskriminacija u smislu čl. 21. i 22. ovog zakona.
Tužbe
Član 43.
Tužbom iz člana 42. ovog zakona može se tražiti:
Revizija
Član 44.
U sporu za zaštitu od diskriminacije zbog invalidnosti revizija je uvek dozvoljena.
Privremena mera
Član 45.
(1) Osoba iz člana 42. st. 2. i 3. ovog zakona može uz tužbu za zaštitu od diskriminacije zbog invalidnosti, u toku sudskog postupka, kao i po okončanju sudskog postupka, sve dok izvršenje ne bude sprovedeno, zahtevati da sud privremenom merom zabrani diskriminatorsko postupanje da bi se otklonila opasnost od nasilja ili veća nenadoknadiva šteta.
(2) U predlogu za izdavanje privremene mere predlagač mora učiniti verovatnim da je mera potrebna da bi se otklonila opasnost od nasilja zbog diskriminatorskog postupaija, sprečila upotreba sile ili nastanak nenadoknadive štete.
(3) O predlogu za izdavanje privremene mere sud je dužan da odluči u roku od 48 sati od dana kada je predlog primljen u sudu.
Šesti deo
Član 46.
(1) Novčanom kaznom od 10.000 do 100.000 dinara kazniće se za prekršaj udruženje ako:
(2) Novčanom kaznom od 5.000 do 50.000 dinara kazniće se za prekršaj iz stava 1. ovog člana i odgovorno lice u udruženju.
Član 47.
(1) Novčanom kaznom od 10.000 do 100.000 dinara kazniće se za prekršaj pravno lice ako:
(2) Novčanom kaznom od 5.000 do 50.000 dinara kazniće se za prekršaj iz stava 1. ovog člana i odgovorno lice u pravnom licu.
(3) Novčanom kaznom od 5.000 do 50.000 dinara kazniće se za prekršaj iz stava 1. ovog člana fizičko lice.
Član 48.
(1) Novčanom kaznom od 10.000 do 100.000 dinara kazniće se za prekršaj pravno lice ako postavlja posebne uslove za pružanje zdravstvenih usluga osobama sa invaliditetom u slučajevima kada ti uslovi nisu opravdani medicinskim razlozima ( član 17. stav 2. tačka 2).
(2) Novčanom kaznom od 5.000 do 50.000 dinara kazniće se za prekršaj iz stava 1. ovog člana i odgovorno lice u pravnom licu.
Član 49.
(1) Novčanom kaznom od 10.000 do 100.000 dinara kazniće se za prekršaj pravno lice ako:
(2) Novčanom kaznom od 5.000 do 50.000 dinara kazniće se za prekršaj iz stava 1. ovog člana i odgovorno lice u pravnom licu.
Član 50.
Novčanom kaznom od 10.000 do 50.000 dinara kazniće se za prekršaj nastavnik, vaspitač ili drugo lice zaposleno u obrazovnoj, odnosno vaspitnoj ustanovi koje stalno ili učestano uznemirava, vređa i omalovažava učenika, studenta odnosno dete predškolskog uzrasta zbog njegove invalidnosti ( član 20 ).
Član 51.
(1) Novčanom kaznom od 25.000 do 500.000 dinara kazniće se za prekršaj pravno lice – prevoznik ako odbije da preveze osobu sa invaliditetom ( član 27. stav 2. tačka 1).
(2) Novčanom kaznom od 5.000 do 50.000 dinara kazniće se za prekršaj iz stava 1. ovog člana i odgovorno lice u pravnom licu.
(3) Novčanom kaznom od 10.000 do 250.000 dinara kazniće se za prekršaj iz stava 1. ovog člana preduzetnik.
(4) Novčanom kaznom od 5.000 do 50.000 dinara kazniće se za prekršaj iz stava 1. ovog člana vozno osoblje.
Član 52.
Novčanom kaznom od 5.000 do 50.000 dinara kazniće se za prekršaj vozno osoblje koje stalno ili učestano uznemirava, vređa i omalovažava putnika sa invaliditetom u toku putovanja zbog njegove invalidnosti ( član 29 ).
Sedmi deo
Stupanje zakona na snagu
Član 53.
Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u “Službenom glasniku Republike Srbije”, a odredbe čl. 32. i 33. primenjivaće se od 1. januara 2007. godine.
NAPOMENA EKSPERT-a:
Odredbe čl. 32. i 33. primenjivaće se od 1. januara 2007. godine